- 159 - U »Katoličkom listu« g. 1919. str. 573. g. F. H. govoreći o »Hrvatskoj crkvenoj pjesmarici« uspoređuje ljudsku dobu i dobu društva. Dok čovjek navrši 80. godina nesposoban je za rad, a obično je to i kod društava, ali: »U slučaju, o kojem hoću da nešto reknem, piše g. F. H., sasvim je oprečno. Društvo »Vijenac« u nadbiskupskom sjemeništu godinama je staro (80 god.) dapače u Hrvatskoj najstarije pjevačko društvo, ali je uvijek mlado, uvijek svježe. Zašto? Jer su mu članovi i vodstvo uvijek mladi, puni života, idealni. Život je »Vijenčev« kao bistar potok, koji uvijek teče i dovađa vječno čistu, bistru vodu. Kad čovjek to zna, onda može razumjeti, da se je »Vijenac« u 80. godini svojoj i u ovako teškim vremenima usudio, da izda jedno kulturno djelo, svoju: »Hrv. crkv. pjesmaricu«. U uvodniku te pjesmarice upravo se cakli idealna mlada duša i ljubav, koja je »Vijenac« pratila u izdavanju toga djela. Vijenčeva »Hrv. crkv. pjesmarica« veoma je lijepa zbirka priručnih pjesama za svako doba godine.« Sada dalje analizira sadržaj navodeći da u svemu ima 105 različitih skladbi. »Za vrsnoću tih skladbi jamče nam elita naših skladatelja, koji su ovdje zastupani na čelu s našim maestrom prof. Duganom«. Navodi pojedince sve skladatelje, koji su zastupani u pjesmarici i nastavlja: »Ova zbirka kao domaći produkt na ponos je Hrvatima, a na čast skladateljima i »Vijencu«, koji ju je izdao.« »čestitam glazbenom pjevačkom društvu »Vijenac« i njegovim članovima na izdanju ovako lijepog kulturnog djela i velim im, da taj ideal i požrtvovnost »kojom su svoju pjesmaricu izdavali sačuvaju i neka je ponesu opet u svoj dragi hrvatski narod.« »S v. C e c i 1 i j a« 1919. g. str. 1321. piše o »Hrvatskoj crkvenoj pjesmarici« (Pratnji hrv. koralima): »Glazbena obradba pojedinih pjesama je uzorna, pa se s tom zbirkom možemo mirne duše pokazati medu većim i naprednijim narodima. Okružnicom od 14. X. 1917. br. 23.632. preporučila je kr. zemaljska vlada prvo izdanje »Hrvatske crkvene pjesmarice« najtoplije za uoorabu svim pučkim i srednjim školama u Hrvatskoj i Slavoniji, a za sve učiteljske škole propisala ju kao pomoćnu knjigu«. G. Fran Mlina r-Cigal e u »Sv. Ceciliji« 1920. str. 19—20. o istoj pjesmarici piše: »Toj se pjesmarici, izdanoj sada u povećanom i prerađenom izdanju, od srca radujem. Nije to samo obična zbirka crkvenih pjesama, što ih čovjek bezbrižno lista i onda sa dosadom odloži, već će pjesmarica zanimati svojom glazbenom vrijednosti svakoga, osobito crkvenog glazbenika, pa se kao takova mora dostojno uvažiti.« Navodi zbirke pjesama iz kojih su harmonizirani mnogi napjevi i uvršteni u toj pjesmarici: zbirka A. Georgicea iz g. 1635.; Cithara octochorda iz g. 1704.. i 1757.; Pavlinska pjesmarica iz g. 1644.; i zbirka Đure Vejkovića iz g. 1807. i 1816. Navodi harmonizatore i ističe: » način (Duganova harmonizacija) ima za kulturu naroda veću vrijednost, nego čitava knjiga prosječnih skladbi, koje će za kratko svatko zaboraviti.« Dalje ističe karakteristiku melodija, njihovu narodnu slavensku originalnost i srodnost. Radi te srodnosti ističe kako je za vrijeme »Citharae octochordae« plemenska razlika bila minimalna. Malo se spotiče o izvorne skladbe. Na koncu veli: »Ako promotrimo sve što nam pruža ova pjesmarica mnogo lijepa, što već davno nismo našli u izdanjima na crkvenom glazbenom polju ne samo u nas, nego uopće i kod drugih naroda. Hrvatskom će puku zaigrati srce, kad će čuti svoje mile božične pjesmice, glazbenik, istraživalac narodne umjetnosti i glazbeni historičar, naći će tu također široko polje interesa, svatko u svom pravcu.« G. Vinko Žganec govoreći o toj pjesmarici u »Sv. Ceciliji« g. 1920, str. 37—8., medu drugim piše i ovo: »Rezultanta hrvatskog cecilijanskog pokreta jest ova »Hrvatska crkvena pjesmarica«, zbirka većim dijelom starih pučkih crkvenih pjesama; popunjena nekim samostalnim pjesmama, radenim u duhu i okviru narodne naše crkvene muzike. Bez samoljubivosti valja istaknuti, da smo ovom pjesmaricom pokročili za nekoliko decenija unapred pred same sebe, pred svoje domaće savremenike. Tenor svih popijevaka ove zbirke je ozbiljan, starinski, pun duha, religiozan. Ovo drugo i ispravljeno izdanje razlikuje se od prvoga mnogim ispravcitna u harmonizaciji. Meni su gotovo sve pjesme bile prije poznate od note do note, ali kad sam dobio pjesmaricu, listao sam je nekoliko dana, ne mogući se sit naužiti snažnog dojma, koji je u meni proizvela.« G. prof. dr. Aleksander Gahs, nalazeći se u Francuskoj na studijama, izvijestio je više puta u »Sv. Ceciliji« o uspjehu naših pjesama u Francuskoj. A g. 1923. napisao je u "»Sv. Ceciliji«, str. 131.—3. zanimljiv članak: »Hrvatski korali u Francuskoj.« U tom članku piše, da je zasluga za uspjeh naših korala njegovog prijatelja svećenika Bernarda Secret-a iz Cognin-a (Savoja). U iRepertoire Secret-ovog koralnog zbora u Cognin-u ušlo je iz Vijenčeve »Hrv. crkv. pjesmarice« sedam pjesama probranih iz različitih doba crkvene godine. Neke je dr. Gahs preveo Secret-u na francuski, a neke je sam Secret udesio. Božične pjesme osobito su im se svidjele. Na staru godinu 1922. g. prije koncerta na kojem su izvađane »3 Noels Croates a 3 voix egales, de Fr. Dugan, Chorale«, održao je Secret kratko predavanje o hrvatskoj crkvenoj pjesmi i glazbi uopće. Secret izjavljuje vrlo laskavi svoj sud i sud publike o našim koralima. Iznoseći pak neprilike tadanje francuske crkvene glazbe, veli: »Pjesme su imale najveći uspjeh. Svi se dive ovoj čistoj, harmoničkoj, jednostavnoj i religioznoj glazbi. Ovi se korali sviđaju i — čine dobro. Dolaze naime u najzgodniji čas u borbi oko obnove religijozne pjesme u Francuskoj.« Dalje ističe razne momente, koji su negativno i'{jecali na francusku crkvenu pjesmu u 17.. 18. i 19. vijeku i nastavlja: »Teškoća stoji pak u crkvenoj pjesmi, koja mora u sebi združiti ove četiri osebine: glazbenu vrijednost, literarnu vrijednost, nabožnost i -relativnu lakoću. Ako jedna od ovih osebina manjka, slušatelji nijesu ganuti niti pobuđeni. Po mom mnijenju crkvena pjesma treba da je prije svega melodijozna, da muzikalna fraza prodre u uho i u. dušu s tendencijom, da se u nju ureze. Ako se s ovakovom melodijom združi lijepa harmonija, onda je slušateljstvo uzneseno. A upravo to je frapantno u Vašoj hrvatskoj glazbi. Zbor-