Književno-prosvjetni tjednik, prvi hrvatski književni časopis koji je izlazio izvan Zagreba i to od 1844. do 1849. Pokrenuo ga je i uređivao Ante Kuzmanić uz pomoć tiskara, braće Battara, i uz vjernu suradnju Petra Preradovića. Cijelo vrijeme svojega izlaženja podupirao je zahtjeve za ujedinjenje svih hrvatskih zemalja. Prestao je izlaziti zbog pooštrene cenzure.Urednik Kuzmanić bio je i vođa zadarskoga filološkoga kruga te je u Zori dalmatinskoj provodio tzv. dalmatinski pravopis i snažno se odupirao nastojanjima zagrebačke filološke škole. Polazio je s gledišta da književni (standardni) jezik mora biti što bliži narodnomu, pučkomu jeziku. Tjednik je bio više prosvjetne nego književne naravi pa je malo istaknutih književnika u njemu surađivalo (Petar Preradović, Ana Vidovićeva, Pasko Antun Kazali).